Najčešće se govori o onečišćenju zraka, vode i tla te o problemima otpada, plastike i klimatskih promjena.
Ipak, postoje i oblici onečišćenja koji su oku nevidljivi, pa se rijetko spominju. Jedan od takvih, često zanemarenih problema jest podvodna buka.
Mnoge vrste beskralježnjaka i riba, ali i dupina i kitova, uvelike se oslanjaju na zvukove koje proizvode i primaju. Zvuk im je ključan za orijentaciju u prostoru, pronalaženje hrane, izbjegavanje opasnosti te međusobnu komunikaciju. Kad se razina umjetne buke, one koju stvaraju ljudi, poveća, ti se prirodni akustični signali mogu ozbiljno poremetiti.
Posljedice toga su otežana ili potpuno onemogućena komunikacija, dezorijentacija, pojačan stres, promjene u obrascima migracija, a u ekstremnim slučajevima i fizička oštećenja tkiva i organa, pa čak i ugibanje morskih životinja.
